Razmislite o sledećem: Prosečan potrošač u Srbiji proizvede oko 40 kilograma plastičnog otpada godišnje. Ovaj podatak se može razlikovati u zavisnosti od izvora i specifičnih istraživanja, ali je okvirna vrednost zasnovana na dostupnim podacima o potrošnji i prikupljanju plastičnog otpada u Srbiji. Od toga, samo oko 9% završi na reciklaži. Plastika je jedan od najčešće korišćenih materijala, uglavnom zbog svoje visoke otpornosti, fleksibilnosti i praktičnosti. Koristi se za pravljenje na hiljada predmeta za jednokratnu upotrebu, od kesa za namirnice do boca za vodu, a takođe se nalazi u kozmetici, šamponima, elektronici, kontejnerima za skladištenje i bezbroj drugih proizvoda. Nažalost, ove i druge pogodnosti su podstakle kulturu bacanja koja je pomogla da se otkrije negativna strana plastike.
Problem sa plastikom je u tome što može da opstane u životnoj sredini stotinama ili hiljadama godina – a u međuvremenu može da opustoši životnu sredinu, to sve utiče na naše zdravlje. Čak i tada se ne raspada. Veći deo je razbijen na manje fragmente koji se nazivaju „mikroplastika“. Ovi komadići plastike plivaju po rekama, otpadnim vodama, okeanima, pa čak i u našoj vodi za piće.
Sledeći put kada kupite kutiju flaširane vode, setite se da ona sadrži mikroplastiku – bez obzira na to koliko kristalno čisto i osvežavajuće izgleda.
Šta možete da uradite da eliminišete mikroplastiku iz vode za piće?
Mikroplastika su sitni komadi plastike manji od pet milimetara (oko veličine zrna pirinča). Ipak, mnogi od njih su mnogo manji i mogu se videti samo pod mikroskopom. Ona takođe sadrže i hemikalije, koje se često ispuštaju iz plastike nakon dolaska u okolinu.
Zagađenje plastikom je jedan od glavnih razloga zašto je mikroplastika svuda prisutna. Nalazi se i u raznim proizvodima – od kozmetike, sintetičke odeće do plastičnih kesa i flaša.
Izveštaji pokazuju da je čak vode iz česme kontaminirano mikroplastikom, uključujući uzorke iz gradskog vodovoda i flaširanu vodu velikih brendova. Odvojene studije su takođe otkrile mikroplastičnu kontaminaciju u nekoliko uzoraka vode iz bunara. Jednom kada mikroplastika uđe u okolinu, kišnica može doprineti da prodre duboko u zemlju i zagadi vodu iz bunara. Što se tiče komunalne vode, kada plastične cevi počnu da se troše, one ispuštaju komadiće plastike i hemikalije u vodu koja se transportuje od postrojenja za prečišćavanje vode do vašeg doma. Osim toga, trenutni standardni sistemi za prečišćavanje vode u mnogim od ovih postrojenja ne filtriraju svu mikroplastiku zbog malih veličina čestica. Ova nefiltrirana mikroplastika često završava u vodi za piće kod kuće I u našem telu. Međutim, to ne znači da će flaširana voda pružiti alternativu za vodu iz slavine.
Naučnici još uvek nisu sasvim sigurni koliko mikroplastike telo može da toleriše i koliku štetu može da napravi. I dalje postoji zabrinutost da bi mikroplastika mogla imati štetne posledice po zdravlje ljudi.
Mikroplastika ima oblik fragmenata, filma, vlakana, perli i peleta. To znači da se može napraviti od različitih materijala sa različitim hemijskim aditivima. Iz tog razloga, neke vrste mikroplastike mogu unositi toksične hemikalije u telo, a neke mogu biti izvor bakterija i parazita. Oni mogu uneti bioaktivne hemikalije u telo.
Većina naših posuda za hranu i vodu, kao i flašice i šoljice za mleko za bebe, napravljene su od polikarbonatne plastike, koja često sadrži bioaktivne hemikalije, poput bisfenola A (BPA) i ftalata. Obično nije sama plastika ta koja predstavlja pretnju po ljudsko zdravlje, već potencijalno štetne hemikalije poput onih koje smo ranije spomenuli, a koje se obično dodaju u plastiku da bi se promenio njihov izgled i funkcionalnost.
Ove toksične hemikalije mogu da se iscure iz kontejnera ili omota u hranu, piće i vodu koju drže, posebno kada se zagreju. BPA je, posebno, endokrini disruptor. Može da imitira hormone tela i da ometa proizvodnju, lučenje, transport, delovanje, funkciju i eliminaciju prirodnih hormona. Istraživači sugerišu da može izazvati i nekoliko štetnih efekata po zdravlje, kao što su:
Istina je da ne možete izbeći mikroplastiku ili hemikalije koje se nalaze u plastici, ali zato možete zaštititi sebe i svoju porodicu dobrim i kvalitetnim prečišćivačem vode.
Voda za piće je jedan od glavnih načina na koji unosimo mikroplastiku. Međutim, flaširana voda ima oko dva puta veći nivo mikroplastike od vode iz slavine. U ovom slučaju, naš predlog je da u potpunosti izbegavate flaširanu vodu i umesto toga pijete filtriranu i prečišćenu vodu iz česme. Naravno, postoji mnogo više razloga da odaberete filtriranu vodu iz slavine u odnosu na flaširanu vodu, ali smanjenje izloženosti mikroplastici je jedan od najvećih razloga da se od nje odbacite.
Ako pređete sa flaširane vode na vodu iz česme, moraćete da obezbedite da voda koja teče iz vaše česmeprečišćena od zagađivačima. Postoji nekoliko načina da se to postigne, uključujući:
Komentari
KOMENTARI (0)